La petite mort

Nisam sama. Ne mogu osjetiti onu samoću, stvarnu tugu, jer iza sebe uvijek ostavljam par osoba..... Zasto ljudi uvijek moraju biti u skladu s necim. Bez sklada sa necim, priroda, drustvo, moda, nauka, religija? . . ja nemam razloga za tugu, ja nemam povoda za smijeh, dimenzija je pogresna , relacija brzine i vremena prepovrsna.. :o) Ako put ne valja cime se vodis, ako je slijepa ulica preskaces li prepreku? ? ?

Pisem ovaj jebeni post iako kasnim prijateljici. Moram da zabiljezim nemir koji unosi ovo vrijeme. Vec cetvrta godina za redom a ja zudim za tvojim pogledima u maju. Voljela bih da smo drugaciji, ali sa druge strane i da jesmo drugaciji, nista od ovoga ne bi postojalo, da smo drugaciji mozda bismo se voljeli. Ili bismo se drugacije voljeli... ne znam. P.S. Ironija je sto upravo trebam kao kod za ovaj jebeni post ukucati jebeno ime tvoje nove djevojke. Ironija zivotna.

Imam privatnog kuhara, privatnog bankara, privatnog frizera, privatnog masažera i privatnog ljubavnika.
Shvatila sam da ukoliko se orijentišeš na zadovoljenje samo jedne svoje potrebe ustvari nemaš ništa, međutim, ako se koncentrišeš na zadovoljenje više svojih potreba, treba ti i više muške radne snage. Nikakav problem. Za sve po jedan.

:D

Stvarno mi je loše , jebote život :)

:P

Psi veceras u horu laju na mjesec... Ne kontam kakve to ima veze sa sirom, ali hajde. Ja ga volim :D

Posto vise nemam onih naivnih 14 godina a ni zelju da uludo tracim narednih par godina i pretvorim ovaj blog u totalno ocajan blog (kao da moze biti ocajniji hahahah) i posto za to nema apsolutno nikakvog razloga, zelim da pisem kako sam se opet zaljubila. Zamislite, drugi put u samo dva mjeseca. A trebalo mi je cak 5 dana. To je moj licni rekord, nikad se nisam nakon nekog kraha opet zaljubila u tako kratkom roku, jer inace sam nekakva bolesna melanholicna flegma, a nekada sam i bolesno razdrazljiva, ludjakinja, svadjalica, cirkusant, klaun, porno glumica... :D Kod strijelceva je mac sa dvije ostrice to sto osobe dijelimo kao po nekim kategorijama, npr. kod mene: oni koje volim, oni koje sam voljela, simpatije, oni koji me loze, oni lijepi, oni pametni, i prijatelji (njima sve oprastam... u ovoj kategoriji je samo jedna osoba, da bude jasnije :) Cinjenica je da ako pripadas jednoj kategoriji, tesko prelazis u neku drugu, tj. to se gotovo nikad ne dogadja. Ova podjela se odnosi samo na moje prosle, potencijalne i buduce partnere, naravno. Eh sta dalje biva. Kada primjetim nekog zgodnog muskarca nisam onaj tip koji se odmah zaljubi, imam par prijateljica kojima je to pravilo, i licno nemam nista protiv toga, dapace voljela bih da se mogu svaki bogovjetni dan zaljubiti, ali to kod mene ne ide tako, i zato me ovo posljednje sto se dogodilo nehumano veseli. Obozavam tu hemiju izmedju nas, od prve sekunde kad sam te vidjela osjecam leptirice, i tako sam jebeno slaba na lavove, damnn :P. Uglavnom uzivam u zivotu a one koji me ne zasluzuju lagano udaljavam iz svog zivota... :)

Viva la vida!

Moja razmišljanja evo par sedmica nakon prekida me navode na pitanje: Kako si mogla i pomisliti da možeš imati svijetlu budućnost sa nekim ko ne voli Bajagu?
Da ti ne može posvetiti Lepu Janju, i da ne zna otpjevati Tišinu bez greške, a ne zna, provjereno.
Kako glupačoo????!!!!
Jednom je moralo pući tamo gdje je najtanje... :D

Jahači magle
dovoljno brzo
sedma patrola pred vratima
srebrni magnum
srebrni metak
srebrni ukus na usnama
SVE VAS VIDI
SVE VAS VIDI
SVEMIRSKA POLICIJAA!!!!

:))))))

Nekada imam užasan, bespomoćan osjećaj da se uporno samo igramo gluhih telefona, i dok nešto dođe od mene do tebe ili obrnuto jednostavno izgubi i bit i nit i bilo kakav smisao...
That's sooooooo bad!

Mislim stvarno, koliko god me boljele neke stvari,
koliko god voljela debile i patila za kretenima...
Koliko god se jadala ovom jadnom blogu i koliko god patila ...
Na ove prelijepe proljetne dane nikako, ali nikako ne mogu biti tužna.
I tako mi je neopisivo drago zbog toga :)))
Proljeće je, sve cvjeta, cvjetam i ja, procvjetala sam kao ruža u maju :D
hihihihihiihih
Sunce, proljetni povjetarac, temperature iznad 5 stepeni, zivotinje koje su razigrane, priroda koja se budi........jebo tugu baaaaaaa.... :))))))))

da se u tvom srcu već sada sto zlatnih zvezda unapred čuje"

Sometimes when the rain
Comes fallin' down
You know its gonna wipe out
The whole damn town
But one thing baby
Everybody knows
You got to have a little rain, yea yea
To make the flowers grow

Sinoć, prije nego što ću uletjeti u kuću bacih pogled prema nebu. Sjetila sam se kako je noć prije bio prelijep mladi mjesec pa kontam da ga vidim još jednom.
I tako umjesto njega ugledam nekoliko ooogromnih oblaka. Onda se zadubih pa gledam šta to vidim pa sve ne vjerujem.
Idu kao vozić, bik pa iza njega maleno krme zatim strelica i jedno malo stidno srce.
Volim simboliku a ovo je baš bilo simbolično.. nisam umislila bila sam nepristrasna :P

Hmmm... iskreno u prvom trenutku sam pomislila jao čovječe ovo je pravo "sweet" i razniježih se na čitavu sliku...a onda me opali po nosu priča od ranije od koje mi je muka i ne znadoh šta dalje da mislim... a sada sam ravnodušna... foLa

Je li stvarno postoji po jedna osoba blizanka za svakog od nas, ljudi s razumom. I onih s razumom i Sigmundom? :)
Možda si upravo prošao vozeći se tramvajem pored mene, a možda i nisi.
Sahranila sam našu ljubav, stvarno i ozbiljno ti to kažem.
Iako je to drugi put, značio je. Jednostavno skrenula sam misli s toga, i da jesi u tom tramvaju, ja te ne mogu imati, jednostavno vjetar si kojeg ja ne mogu savladati.
Ti si orkan za moju dušu... i ne žalim zbog toga, jer onog kišnog teškog novembarskog dana kada se zemlja sručila na mene, a tebi su zvijezde i svjetla grada bljeskala pred očima, e toga dana se sve završilo. Poslušala sam mozak.. ne tebe , ili sebe. Mozak.
Jer mi smo samo dvije duše..možda.

Želim da ne ponavljam svoje greške i trudim se, ali sa svakim novim izborom dolazi i mogućnost nove greške.
Niko nije bezgrešan, ali opet, zašto ne mogu bar malo manje griješiti. Zašto se sve svodi na izbor i čekanje ishoda. Ono između, uopšte nije važno... sve se svodi na to da ćeš pogriješiti, ako ne sad, onda nekad kasnije.

Mene proganjaju jedne zelene oči. Dva zelena jezera koja su iskapala par suza zbog nevjere. Progone me tvoje oči već godinama. Pitam se, da li bi nešto bilo drugačije da tada nisam pogriješila.
Ja sam jedna od onih koja ne griješi kad je potrebno da griješi, i koja griješi kad to nije potrebno.

Progone me tvoje oči. Svaki put kad se razočaram u nekoga, kao kletva me pogodi razočaranje koje sam tebi priuštila.

"Ja se krećem u krugu, odlazim i vraćam se. Slobodan i vezan.
- Onda treba li da idem ili da ostanem? Jer je svejedno, izgleda. Ako sam vezan nisam slobodan. A ako je vraćanje cilj, čemu onda odlaženje?
- Pa u tome i jeste sve: vraćati se. S jedne tačke na zemlji čeznuti, polaziti i ponovo stizati. Bez te tačke za koju si vezan, ne bi volio ni nju ni drugi svijet, ne bi imao odakle da pođeš, jer ne bi bio nigdje. A nisi nigdje ni ako imaš samo nju. Jer tada ne misliš o njoj, ne čezneš, ne voliš. A to nije dobro. Treba da misliš, da čezneš, da voliš. Onda, spremi se na put."

"Ostajući, čovjek trpi ili napada. Odlazeći, čuva slobodu, spreman je da promjeni mjesto i nametnute uslove. Kuda i kako da ode? Nemoj da se smiješiš znam da nemamo kud. Ali možemo ponekad, stvarajući privid slobode. Tobože odlazimo, tobože mijenjamo. I opet se vraćamo smireni, utješljivo prevareni."

Ne plašim se rastanaka koliko se plašim nenajavljenih odlazaka...
Zaljubila sam se u savršenu osobu a nije mi trebalo vremena jer sam mnogo patila i bježala i od zaljubljenosti i od ljubavi....
Nisam sigurna koliko je pametno ovo što radim, ali sam sigurna da to želim i da više ne mogu bježati od svojih osjećanja.

So come a little closer,
Let me whisper in your ear
How the good Lord in His Wisdom
Made you so, and put you here

He played a little game
Called The Apple and the Snake,
When the lady took her first sweet bite
The Snake made no mistake

ovih dana sam u te zaljubljena !

Teško je čuvati svoju sreću...

Ako je držiš prečvrsto, uništit ćeš je...

Ako je držiš nedovoljno jako, pobjeći će...

Ti stvarno nemaš ništa s tim

Ti stvarno nemaš ništa s tim

Ti stvarno nemaš ništa s tim

Ti stvarno nemaš ništa s tim

Ti stvarno nemaš ništa s tim

U ponoć sam se poljubila sa ostvarenjem svih mojih snova, ali ne zaželih želju. . Dva sata nakon toga divljački smo vodili ljubav.
Zašto sam to učinila?
Ma znam...
Ne želim da se prevarim pa da ostanem povrijeđena. Zato je bolje u pričuvi imati osvetu. Nažalost, ali tako je.

Dan poslije smo moj alter ego i ja proveli prelijepu noć.
Slušati pile u snu kako diše, moje pile.... neprocjenjivo.
Volim što mi nikada ne nedostaješ, samo mi ponekad malo fališ, pa te nazovem, dozovem, ili pozovem telepatijom... dovoljno smo povezani, pile moje.

A onaj treći kojeg nema, šta da kažem jednostavno bez njega se može..
A ako je sretan kao što kaže mada znam da laže sve to NE ubija me :)))

Sada su mi neke stvari jasnije.. Ali opet je li dobro dok čovjek osjeća bijes prema drugom čovjeku? Vrtjelo mi se nešto po glavi dok sam maloprije hodala, ali mi je pobjegla misao.

Vratiće se...
Rode?
One se vraćaju svakog proljeća.
Aaa ti se nećeš vratiti....

Moram promjeniti ovu sliku, dosta ćaleta i mandarina :D

Na tvoje usne boje mesa spustit ću kap svoje vode

Miriše na makove, noćas ubija noćas ljubav nije drug.

Griješiti je ljudski,
glasovi u glavi,
prestanite,
molim,
molim
i molim vas.

Moja glava nije zagađena,
ni upola,
koliko moja grešna krv.

miris kiše

na Balkanu . .

bole boli, ali

budi jak i preboli!

Ukrast ću noćas sve tvoje snove

vrijeme je da ih ostvariš. .

mnoge sam dušo dobio bitke ,

sad bih da me pobjediš . .
.
.

Neke stvari vraćam u sjećanju . .
Toliko su lijepe..
Možda previše sanjarske u očima drugih . .
Ne postoje veće maštalice od nas dvoje.
Nikome ne priznajem, mada nema ni potrebe,
jer ne razumiju. .
Stvari između mene i tebe su jako komplikovane. .
Samo MI znamo.
.
.
.

nije ni čudo što se i sve ostalo mijenja :))

nabolje , nabolje :))

najbolje :)))

opet ću dići čašu, kad kaže ja u nju zaljubio sam se...

ako kaže.

eh da ti je moja nesreća,

eh da ti je moj udes sudbine!

neugašeni vulkan.

ne bi ti dizao čaše, ti bi razbijao

ti si slaba duša ...

tvoje srce, ne moje,

je ženska violina.

Voljela bih novim plamenom ljubavi izbrisati sve stranice ispisane njegovim imenom.

Da li je trebalo ovako da kažem :)

Mislim da je bolje ovako :: možemože!

"Septembar,
Skupocena nagnuta čaša
Kojoj ivicu vino kvasi.
Srce bije sve jače, sve dublje,
Krv je nemirna, jer predoseća
Ono što donosi plodna jesen:
Odlazak, nestanak, kraj."

(I.Andrić)


Smrt.
Lagana, polagana,
stvar.
Sahranila sam našu Ljubav kao majka bolesno dijete.
Neće se više patiti, ali ipak će mi faliti.
Zauvijek.

p.s. Zauvijek je suviše kratko za vrijeme koje ćemo mi provesti odvojeno.
Reci mi, znaš li šta je ovaj kratki život spram beskonačnosti vječnosti koja je pred nama?
A tamo dragi motrit ću te sa pristojne udaljenosti.
Imam osjećaj da vrijeme među nama se širi kako smo mi dalji i dalji.
Ali ne odustajem...
Ko sebe izda previše puta, trebao bi već jednom naučiti drugačije gledati na izdaju.
Ona nikada ne boli više, nego onda kada znaš da si tu mačetu sam isukao, u tom izdajstvu posljednji put udahnuo te još jednom isto učinio, odradio taj imaginarni harakiri.
Sve već viđeno, dobro naučeno. Ovaj put još bolje odrađeno.

Nazdravljam još jednom za sve one koji plaču kad je flaša pri dnu, a noć na izmaku. .

u posljednjoj sekundi današnjeg dana, tj. onoj sekundi uoči sutrašnjeg dana,
Sva Sreća svijeta je malo koliko sreće ti ja želim za tvoj rođendan :)
t. A. <3