Do neba, do neba, do neba, do neba, do neba
ovih dana sam u te zaljubljena !
 |
Otvori blog |  |
''Predstava teče bez ijedne pauze, neće svako mesto da se zauzme, publika može da te omrzne, ne delimo besciljne aplauze.''
ovih dana sam u te zaljubljena !
Teško je čuvati svoju sreću...
Ako je držiš prečvrsto, uništit ćeš je...
Ako je držiš nedovoljno jako, pobjeći će...
kad si ljubila istinski
onako kako zelis
znas kako
svijece vino vecera
kad si ljubila
mozes li se sjetiti
koji je mene snijeg pokrivao
sad mi je smijesno
casna rijec
nezamislivo mi je
a ima takvih ljubavi
koje treba dobro protresti
prije svake upotrebe
proslo je mjesec dana
od tvog rodjendana
zao ti je sto ti nisam cestitao
ali nisam stigao vjeruj
znas da je uvijek neka guzva
veceras sjedim sam
znam da te cudi ali sam sam
cini mi se da pada snijeg
i brinem o nekim bezveznim stvarima
a ljubio bih te nocas
pozelim to
nedostaje mi ponekad neka ludost
nesto izmedju bola i srece
muzika s kasetofona
i sjecas li se samo
kako smo iskljucili telefon i zvono
a bilo te je sram u pocetku
ugrizla si mi usnu
iscjedila dva limuna u caj
i prolila kavu na cistu bijelu plahtu
znam tvoj broj
i mogao bih te nazvati
ali nema smisla
mozda si vec zaspala
a mozda radis i neke druge stvari
mozda si sada i bolje izabrala
nisi vise onako neozbiljna
ne slusas valjda samo neke gluposti
i znam da si govorila kako bi voljela
da razumijes Zaratrustu
da gledas Shakespearea
zapravo ti si nadarena
ti to mozes kad hoces
a ljubio bih te nocas
znam da je nemoguce
i kazem to tek tako
da shvatis kako mi nije svejedno
zbog onih zvijezda nad gradom
zbog vjetra nad rijekom
i zbog jos puno sitnica
koje zivot zaboravlja
a one ostaju i lebde u zraku
i oko tebe i oko mene
kad se sretnemo
volio bih da imas onu istu haljinu
cini mi se da je bila plava
zguzvali smo je bar deset puta
i nikad nemoj reci nesto
sto bi nas moglo zaboljeti
vrijeme je na tvojoj strani
i to si mi uzela
sad cu otvoriti prozor
i viknuti volim te
grad spava
a snijeg pada
volim te
Željko Krznarić
Ti stvarno nemaš ništa s tim
Ti stvarno nemaš ništa s tim
Ti stvarno nemaš ništa s tim
Ti stvarno nemaš ništa s tim
Ti stvarno nemaš ništa s tim
U ponoć sam se poljubila sa ostvarenjem svih mojih snova, ali ne zaželih želju. . Dva sata nakon toga divljački smo vodili ljubav.
Zašto sam to učinila?
Ma znam...
Ne želim da se prevarim pa da ostanem povrijeđena. Zato je bolje u pričuvi imati osvetu. Nažalost, ali tako je.
Dan poslije smo moj alter ego i ja proveli prelijepu noć.
Slušati pile u snu kako diše, moje pile.... neprocjenjivo.
Volim što mi nikada ne nedostaješ, samo mi ponekad malo fališ, pa te nazovem, dozovem, ili pozovem telepatijom... dovoljno smo povezani, pile moje.
A onaj treći kojeg nema, šta da kažem jednostavno bez njega se može..
A ako je sretan kao što kaže mada znam da laže sve to NE ubija me :)))
Sada su mi neke stvari jasnije.. Ali opet je li dobro dok čovjek osjeća bijes prema drugom čovjeku? Vrtjelo mi se nešto po glavi dok sam maloprije hodala, ali mi je pobjegla misao.
Vratiće se...
Rode?
One se vraćaju svakog proljeća.
Aaa ti se nećeš vratiti....
Moram promjeniti ovu sliku, dosta ćaleta i mandarina :D
Na tvoje usne boje mesa spustit ću kap svoje vode
Miriše na makove, noćas ubija noćas ljubav nije drug.
Griješiti je ljudski,
glasovi u glavi,
prestanite,
molim,
molim
i molim vas.
Moja glava nije zagađena,
ni upola,
koliko moja grešna krv.
miris kiše
na Balkanu . .
bole boli, ali
budi jak i preboli!
Ukrast ću noćas sve tvoje snove
vrijeme je da ih ostvariš. .
mnoge sam dušo dobio bitke ,
sad bih da me pobjediš . .
.
.
Neke stvari vraćam u sjećanju . .
Toliko su lijepe..
Možda previše sanjarske u očima drugih . .
Ne postoje veće maštalice od nas dvoje.
Nikome ne priznajem, mada nema ni potrebe,
jer ne razumiju. .
Stvari između mene i tebe su jako komplikovane. .
Samo MI znamo.
.
.
.
nije ni čudo što se i sve ostalo mijenja :))
nabolje , nabolje :))
najbolje :)))
opet ću dići čašu, kad kaže ja u nju zaljubio sam se...
ako kaže.
eh da ti je moja nesreća,
eh da ti je moj udes sudbine!
neugašeni vulkan.
ne bi ti dizao čaše, ti bi razbijao
ti si slaba duša ...
tvoje srce, ne moje,
je ženska violina.
Voljela bih novim plamenom ljubavi izbrisati sve stranice ispisane njegovim imenom.
Da li je trebalo ovako da kažem :)
Mislim da je bolje ovako :: možemože!
"Septembar,
Skupocena nagnuta čaša
Kojoj ivicu vino kvasi.
Srce bije sve jače, sve dublje,
Krv je nemirna, jer predoseća
Ono što donosi plodna jesen:
Odlazak, nestanak, kraj."
(I.Andrić)
Smrt.
Lagana, polagana,
stvar.
Sahranila sam našu Ljubav kao majka bolesno dijete.
Neće se više patiti, ali ipak će mi faliti.
Zauvijek.
p.s. Zauvijek je suviše kratko za vrijeme koje ćemo mi provesti odvojeno.
Reci mi, znaš li šta je ovaj kratki život spram beskonačnosti vječnosti koja je pred nama?
A tamo dragi motrit ću te sa pristojne udaljenosti.
Imam osjećaj da vrijeme među nama se širi kako smo mi dalji i dalji.
Ali ne odustajem...
Ko sebe izda previše puta, trebao bi već jednom naučiti drugačije gledati na izdaju.
Ona nikada ne boli više, nego onda kada znaš da si tu mačetu sam isukao, u tom izdajstvu posljednji put udahnuo te još jednom isto učinio, odradio taj imaginarni harakiri.
Sve već viđeno, dobro naučeno. Ovaj put još bolje odrađeno.
Nazdravljam još jednom za sve one koji plaču kad je flaša pri dnu, a noć na izmaku. .
u posljednjoj sekundi današnjeg dana, tj. onoj sekundi uoči sutrašnjeg dana,
Sva Sreća svijeta je malo koliko sreće ti ja želim za tvoj rođendan :)
t. A. <3
Odlazi još jedan voz. Ovaj put,
ko zna koji put već, u njemu
ti.
Ali nisi platio povratnu kartu.
Ne vraćaš se nikad više.
Nadajmo se nikad više.
publika može da te omrzne,
ne delimo besciljne aplauze...
Jednom sam sanjala alu. Spuštala se preko mostova jedne zelene rijeke. Da, kao sa slike. Slike koju nisam sanjala.Samo brige i strah. To da, to je došlo.
"Spasi se dok možeš", pisalo je na svakom jezičastom plamičku.
Ne,
ostalo je maleno zgaženo crveno pile,
kao simbol svega ,
Pile moje.
nije gruda leda
Srce
što od tuge preskače
što je nema..
svima vama koji slavite i osjecate neku ugodnu toplinu oko srca zbog ovog praznika, zelim da ga provedete kako je vama najljepse, u ugodnom drustvu prijatelja, porodice, blize, dalje, uz kafice, baklave, tulumbe, hurmasice, burek (ide mi voda na usta), poneku nargilu, oni koji piju neka piju... Svako kako voli, odnosno sto bi rekli neki pametni ljudi svakom njegovo, nama su ruke odrijesene :)
Kod mene je nana zakuhala svoje bajramske buhtle, i iskreno za mene ne postoji bolji ugodjaj... O:)
Ovu predbajramsku noc sam provela bas onako kako bih voljela da mi gotovo svaka izgleda. Glupiranje sa osobom koja znaci mnogo vise nego sto zasluzuje :) poslije sa prijateljicama u kojima pronalazim onaj duhovni mir koji je svakom covjeku potreban, meni inace najvazniji :)
A uz ovo da ne vazim previse, zelim vam sve najbolje, budite pametni... izbjegavajte guzve jer uvijek ima budala koje ne razmisljaju ni o cemu, a kamo li o velikim stvarima koje su od Boga, kao sto je zivot.. Bar u posljednjih 10 dana 3 puta sam se plasila za sopstveni. Vjerovatno zvuci kao pretjerivanje, ali nije.
Ja kazem da nije tradicija da se puca po Sa za Bajram, ljudi pretjeruju, to je ova posljednja dva-tri Bajrama tako, nasli su se najblaze receno debili mladjih generacija, generacija kojima i ja pripadam i koje nisu sve u svemu lose, ali, ali, uvijek postoji ali. Medjutim, nadajmo se da je ostalo jos dobrog i u tim losim ljudima i da ce se opametiti jer ova s*anja ne vode nicemu :)
Jos jednom Bajram Mubarek :)=
samoća u sreći?
Budisti nalaze potpuni mir u samoći.
To nije samoća, to je uživanje sa prirodom. I ona je živo biće.
Nirvana je dostignuće razmišljanja ni o čemu. Nerazmišljanja o vanjskom.
Poniranje u dubine bitka.
Joga je uživanje u sebi. U svom tijelu. U svojoj glavi.
U svojoj pregršti ličnosti i šarenom svijetu podsvijesti i stanja viših misli.
Kaže Pjesnik ljubav je sposobnost uvući se nekome u glavu.
Ponekad teško, zavisi od glave.
Nekad je glava prepuna drugih koji ni ne znaju da su tu.
Ponekad ni njihov ' veliki gospodar ' ne zna da su tu.
Možda kasno uspijem da vidim te druge, kako se komešaju i pokušavaju da isplivaju.
Vraćaju se sebi samima.
Ti mala ostaješ sama sa sobom. Ostani sama u samoći.
mi smo premalehni...
taj te i voli.
Mirabo
"...I kad s drugim budeš jedne noći
u ljubavi, stojeći na cesti,
možda i ja onuda ću proći
i ponovo mi ćemo se sresti.
Okrenuvši drugom bliže pleći
ti ćeš glavom kimnuti mi lako.
"Dobro veče", tiho ćeš mi reći.
"Dobro veče, miss", i ja ću tako.
I ništa nam srca neće ganut,
duše bit će smirene posvema --
tko izgori, taj ne može planut,
tko ljubljaše, taj ljubavi nema."
Jesenjin
"… Volio bih pročitati ta svoja pisma, a istovremeno mi je drago što ne mogu; čovjek ima veliku prednost što se ne može sresti sam sa sobom u mlađem izdanju; bojim se da bih sam sebi bio odvratan i da bih poderao čak i ovu priču o sebi, jer bih shvatio da je svjedočanstvo, koje o sebi ovdje podnosim, previše natopljeno mojim današnjim stavom, mojim današnjim pogledima. Ali koje sjećanje ne predstavlja istovremeno (i bezobzirno) i premazivanje starih slika novim bojama? Koje sjećanje ne predstavlja istovremeno ekspediciju dvaju lica, onog prisutnog i onog nekadašnjeg? Kakav sam zaista bio – to više nikad neću ustanoviti. Ali, uostalom – da se vratim na stvar – i nije tako važno kakva su moja pisma bila; htio sam samo spomenuti da sam ih Luciji pisao mnogo, a Lucija meni niti jedno.…"
(Milan Kundera)
Ja nisam jaka osoba.
Jedan sam obicni tragicar, volim patnju i bol, uzrocno-posljedicno volim i sve sto mi zadaje tu istu patnju i bol. I ne mogu da se promjenim. Ne mogu da razmisljam na nacin kako bi bilo dobro doci do trenutka kada si zadovoljan sa svime sto te okruzuje i svime sto cini tebe kao licnost.
Cemu zadovoljstvo, cemu hedonizam?
Sretni smo i ne cinimo nista da poremetimo tu srecu, a ona ipak nestane.
Zasto onda uopste traziti srecu, ovako ce sreca nestati i nedostajace nam taj osjecaj, sa druge strane nikad ga nismo spoznali, nije nam ni potreban.
Voljela bih upoznati svoju podsvijest. Taj muski dio koji je potisnut u meni. Pitam se kakav je? Sretan?
Osjećam da imam samo tebe, a ne smijem ti to reći.
Osjećam da imaš samo mene i ne smiješ mi to reći....
da naravno, donekle tačno,
ali onaj koji mene voli-
tome ja nikada neću doći.
Već sam pripovjedala o tome koliko ne pišem dok sam sretna. Znači jasno je zašto ne pišem. Zaljubljujem se u jednu osobu.
Polako ali sigurno, jer
'sve što brzo dođe brzo i prođe...' zato neka sve ide polako....
ne žalim se :))
Pobijedit ces i svi ce ti se diviti...
ili
Nesreca...
Lavica koja me nije ni pogledala, samo je elegantno kruzila oko mene po nekakvom molu usred mora. Bez mladih..
je uvijek najljepši dio :)
Kako je lijepo zaljubljivati se.. :)
+Znaš šta ću ti učiniti? Pokvariću ti igračku koja se zove bol.+
zalud izgužvana svila, za točak se bršljan ne hvata...
uzalud su i sva maštanja, nadanja, sve želje, i ogromna razdiruća čežnja, uzalud... samo je tuga nekako više postala utopijska, pa se podnosi. .
Najljepši pogled na ovom svijetu, pod Allahovim nebeskim svodom, najljepše mjesto odakle vidiš nizove džamija, kako sežu u nedogled, kako probadaju kao džehennemske ažbahe bez trunke samilosti.
Ne klanjaj im se, nećeš vrijediti, vjeruj u njih i klanjaj im se
"Žao mi je, ali ja odlazim."
Rekla je to tako hladno i prostrijelila me pogledom punim jeda. Zašto tako? Opalio sam sebi šamar da bih se probudio, umjesto buđenja dobio sam samo njen čudni pogled.
"Ne sanjaš, ja zaista odlazim, tako je bolje za mene, ali i za tebe. Nisi mi donio ništa dobro, osim ako su tri godine u komuni dobre. Onda jesi. Ja te jednostavno ne želim više kraj sebe. Možda je to podlo od mene, bio su tu kada nisam nikoga imala a svi su mi bili potrebni, ali kad razmislim znam da si ti kriv i za to. Kriv si za sve."
Ne bi vrijedilo da bilo šta kažem, a i onaj drski gad u meni nije mi dao da progovorim. Šutio je, šutio sam. Ona me gledala, ne znam šta je očekivala. Da joj kažem da ostane, znala je da nikad to neće dobiti od mene. Da joj kažem da ide, to nikad ne bih uradio. Samo je stajala i gledala. Kroz mene. Minute su se vukle kao godine, a ja sam se hinjski trudio da upijem svaki dio njenog tijela, svaki detalj na njoj, želio sam da mogu da je se sjećam.
Da je se sjećam kako stoji ispred mene, u mom dnevnom boravku, okupana jutarnjim suncem koje je probijalo kroz istočni prozor, u bijeloj haljini na bretele, puštene duge kose, i njene noge koja se vidjela kroz prorez na haljini.
